Studentska Galerija

Cijenjeni,

Studentska Galerija poziva sve studenti/ce Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci kao i studenti Likovnih akademija u Splitu, Osijeku i Zagrebu te studente Likovnih i Primijenjenih Akademija iz Srbije i Bosne i Hercegovine da se prijave na natječaj pod nazivom „JUTRO“.

Studenti mogu prijaviti:
• Radove u svim medijima
• Samostalni rad ili zajednički rad kao grupa studenata
• Najviše tri prijedloga, odnosno tri koncepta rada

Prijava mora sadržavati:
• Biografiju i kontakt autora ili grupe
• Skeniranu potvrdu o studiranju sa matičnog fakulteta
• Artist Statement
• Tehnički opis rada
• Fotografiju ili skicu rada ili link za video rad

Prijave prijedloga radova šalju se na studentska.galerija@gmail.com do 23. svibnja 2011. godine.

Nakon završetka natječaja prijavljeni će, kroz par dana, biti obaviješteni o rezultatima natječaja. Otvorenje izložbe planira se 31. Svibnja 2011. godine u prostorima Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Ukoliko imate kakvih pitanja, upite pošaljite na studentska.galerija@gmail.com.

Studentska Galerija raspisuje natječaj za sudjelovanje na izložbi „STRAH ILI LIJENOST“.

Pozivaju se svi studenti/ce Akademije primijenjenih umjetnosti kao i studenti Likovnih akademija u Splitu, Osijeku i Zagrebu da se prijave na natječaj pod nazivom „STRAH ILI LIJENOST“.

Na natječaj se mogu prijaviti radovi u bilo kojem mediju. Mogu se prijaviti i grupe studenata sa zajedničkim radom. Šalju se najviše tri prijedloga rada odnosno tri koncepta. Prijave prijedloga radova pošaljite se na studentska.galerija@gmail.com do 19.4.2011. godine.

Prijava mora sadržavati:
Biografiju i kontakte autora ili grupe
Artist Statment
Tehnički opis rada
Fotografiju ili skicu rada
Skeniranu potvrdu o studiranju sa matičnog fakulteta


Nakon završetka natječaja autori će biti obaviješteni o rezultatima natječaja. Izložba će biti postavljena u prostorima Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Ukoliko imate kakvih pitanja upite pošaljite na studentska.galerija@gmail.com

POZIVAMO VAS NA reviju performansa i happeninga pod nazivom "Oni dani u mjesecu". Ovo je samo početak. Namjeravamo i sljedeće akademske godine nastaviti ovaj projekt "Oni dani u mjesecu", gdje bi se u sklopu revije bavili problematikom performansa i happeninga.

Program:

10:00 Otvorenje manifestacije (ispred glavnog ulaza Akademije primijenjenih umjetnosti)

10:15 Happening pod nazivom "Grupna fotografija", autori: Vedran Rosandić, Nino Moharić, Ivan Radeka; mjesto izvođenja; predavaonica fotografije.

15:00 Happening "Bez naziva", autor: Mihailo Uzelac; mjesto izvođenja: park Vladimira Nazora, kod Guvernerova palače.

21:00 Happening "Prostorna namjera", izvodi Grupa sedam (Tijana Mihalović, Ivana Butković, Koraljka Jukić); mjesto izvođenja: stražnje dvorište Akademije primijenjenih umjetnosti.


Vidimo se! =)

Uz iskazano povjerenje nastavničkog vijeća i omogućen izložbeni prostor na području Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, dobili smo priliku osnovati Studentsku galeriju.
Zašto?
Upravo iz razloga koji nam nameće naša svakodnevnica i način života mladih umjetnika izvan područja Akademije.
Pri ostvarenju zadanih ciljeva odgovorno smo se postavili pri realizaciji i zahtjevima koje projekt nalaže. Jedan od ciljeva Studentske galerije jest omogućiti i drugim umjetnicima, neovisno o pripadnosti određenoj instituciji, i svim ostalim zainteresiranima koji svoje stvaralačko izražavanje vežu uz polje likovnosti, sudjelovanje na budućim projektima.
Svi zaprimljeni radovi povodom Prve studentske izložbe pomno su sagledani i podvrgnuti nepristranom izboru žiria, bez obzira na široko područje različitih umjetničkih orijentacija.
Bitna poveznica koja se provlači kroz odabrane radove jest okrutnost svakodnevnice. Ali ne samo nesvjesne dnevne automatizacije već duboka sociološka pozadina kako pojedinca tako i društva. Izložba je rezultirala raznolikošću umjetničkog izričaja prilikom čega se očituje ozbiljnost pristupa koja se temelji na likovnoj, estetskoj i etičkoj vrijednosti.


PREDGOVOR: Ana Petković

GORAN NJEŽIĆ

"Golijat i David"; "Mislioc"; "Neodlučnost"

Vješto kombinirajući različitost materijala u potrazi za novim oblicima stvaranja, mladi umjetnik na osebujan način nastavlja vlastito crtačko istraživanje na neiscrpnom polju ljudske figure dajući joj dimenziju trodimenzionalnosti.
Zasićenost tradicionalnim kanonima rezultira subverzivnom pobunom protiv akademizma stvarajući nove estetske kvalitete i jedinstvo oblika.Stilizacijom i apstrahiranjem elemenata o predodžbi ljudskog tijela nastaju razigrane skulpturalne cjeline i dinamične kiparske kompozicije.
Neizbježnost utiska nihilističkog poimanja stvarnosti vidljiva je i kroz same nazive radova: Golijat i David; u čijem slučaju Golijat pobjeđuje Davida, Mislioc;čvrsto stisnutih ruku na pognutim leđima, i na kraju Neodlučnost, neizbježna su preslika današnjeg društva kako na teorijskom tako i na etičkom, te na političko- socijalnom planu.
Umjetnik se kroz "poetičan" zanos i kiparsku ekstazu spaja sa vlastitim izvorom mudrosti prenoseći kroz rad razumijevanje ljudskih arhetipova. Goranove skulpture nas pozivaju na buđenje i potragu za uzrocima gubljenja vrijednosti. Njegova umjetnost je živa i govori kako je upravo sada vrijeme da spoznamo sami sebe, kao što su to Mudri davno zapisali na ulazu u hram u Delfe.

Rođen 23.12.1987.; Wetzikon, Švicarska.
Završio "Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn"
u Zagrebu. Trenutno na 3.godini Akademije
primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
- izlago samostalno i grupno u Sisku i Rijeci





SUNČANA SIMINCHEN

"Komunikacija"

Zvuk proizveden u okviru rada "Komunikacija" osnovni je materijal i gradbeni element rada umjetnice. Rad se izvodi na dvije različite, udaljene lokacije pritom aludurajući na dva subjekta(korisnika), tj.dva tehnološka pomagala(umrežena računala).
Proizvedeni zvuk referira na kulturološko- socijalna pitanja, i na (ne)svjesnost subjekta njegova vlastita stanja i refleksije na društvo. . Autorica ovom prilikom zauzima stav osvještene jedinke sugerirajući osobni doživljaj spram virtualne komunikacijske invazije, pri tom ne dajući konkretan odgovor već mogućnost vlastitog odabira spram potenciranog problema.
Komunikacija doslovno znači priopćavanje, vezu, ophođenje, općenje ili dodir pa se na osnovu toga postavlja pitanje:"Što je sama bit komunikacije?!", i:"Možemo li poistovjetiti tipkovni jezik s govornim, dodirom ili pogledom?".
Nasumičnim ponavljanjem kompjuterskog znakovnog jezika kroz zvuk tipkovnice, naglašava se stanoviti vid moderne ovisnosti. Subjektivnost nestaje u navali elektroničkih impulsa i zamjenjuje ju robotički automatizam. Mozak odveć olako odašilje odgovore jer nas upravo sigurnost kompjuterske izolacije, od fizičkog "ne bivanja", lišava elementa osjećanja i na kraju sami postajemo samo produkt virtualne tehnikalizacije.

Rođena 17.02.1988. u Rijeci. Završila
srednju školu"Primijenjenih umjetnosti
i dizajna" u Puli. Trenutno na 4.godini Akademije
primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
-2009. Godina sudjelovanje na međunarodnoj radionici"art in public space"
u Pavillonu, Hanover, Njemačkoj
- 2009. Kiparska radionica SURVIVAL Larsa Torvaldssona, Šumber, Hrvatska
- samostalna izlož. Grafika i knjige-objekata ISPOD KOŽE u org. Udruge Arterija,
Molekula, Rijeka
- 2008. Izložba "S VJETROM KROZ TIŠINU, grafike i crteži, Nerezine





DINO TOPOLNJAK

"Drvo znanja,mudrosti i života"

Umjetnička produkcija dvadesetog stoljeća obilježila je doba radikalnog pokušaja prekidanja s formalističkim pristupom i destabilizacijom granica koje djele umjetnost od svakodnevnog života. Tako i djelo Drvo znanja, mudrosti i života prije svega postaje društvena činjenica, stav umjetnika koji uz djelo postavlja i tekst, kao novi aspekt razvoja i pristupa djelu.
Drvo života označava samo sebe transfigurirajući u Drvo znanja koje povezuje Zemlju s Nebom, materijalno s duhovnim, dajući djelu osim društvene religijsku konotaciju.Ono simbolizira početak, nastajanje a nepoštovanjem stabla negiramo sami sebe, negiramo život.
Ovaj projekt svojevrstan je manifest unutrašnje biti svakog čovjeka, nastao u umjetničkoj interakciji s prirodom, s umjetnošću života. Ono postoji kao iskaz i kao apel vraćanja i poštivanja, ne samo vidljive prirode materije koja nas okružuje već o unutrašnje prirode čovjeka potencirajući buđenje usnulih vrijednosti.

Rođen 14.09.1985, u Čakovcu.
Završio "Srednju ekonomsku
i trgovačku škola" u Čakovcu.
Trenutno na 3.godini Akademije
primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
Na trećoj godini primijenjena slikarstvo




PREDGOVOR : Dragana Kružić

NINO MOHARIĆ

„Destiny – Sudbina“

Nino Moharić u svom radu progovara o sudbini. Da li je čovjekova sudbina zaista negdje zapisana ili je ona samo sastavljena od niza slučajnosti. Nino propituje: „Što je sudbina? Tko od nas može biti svjestan što ga očekuje, čemu će se suprotstaviti? Da li će mu ona biti blagonaklona?
U svom radu prikazuje segment iz slučajno zatečene situacije(stara cipela, smeće, razglednica, knjiga) koji korenspondira s njegovom idejom da ta situacija postaje dijelom njegove vlastite sudbine. Koristi se crno bijelom fotografijom kao medijem ne bi li zaista zaustavio trenutak u vremenu i prostoru, trenutak iz kojega se može isčitati nečija sudbina.
Sudbina je određena reakcija na pojedine okolnosti na koje čovjek sam utječe i na neki ih način priziva u svoj život. Tako Nino priziva svojim odabirom tuđe segmente sudbine koju implementira u svoju.

Nino Moharić rođen 29.07.1985. Čakovec.
Srednja škola za dizajn, tekstil i odjeću u Varaždinu
Studirao 3 godine na Sveučilištu u Zadru-smjer Povijest umjetnosti i arheologija
Student 1. Godine Akademije primijenjene umjetnosti u Rijeci
Izlagao na "Dani odjeće-projektiranje tekstila" –Zabok 2004.





VEDRAN ROSANDIĆ

"Zid"

U svojoj prostornoj instalaciji Vedran progovara o simbolici zida, kao svojem snažnom unutarnjem nemiru i potrebi za destrukcijom istoga.
Zid kao simbol posjeduje simultanost značenja, te se kao takav može različito percipirati: zid kao materijalna granica između dvaju prostora, ona koja razdvaja, zid kao štit od neprijatelja, od vanjskih utjecaja, zid kao onaj koji skriva od tuđih pogleda, zid kao onaj koji dijeli na lijevo ili desno…
No međutim, svim tim značenjima Vedran konfrontira ono duboko, individualno, ono koje nosi u sebi. Mnogo snažniji, viši, kompleksniji zid je onaj nevidljivi, nematerijalni, imaginarni. Onaj koji se izgradio riječju, mišlju ili osjećajima, psovkama ili neslaganjem sa njemu dragom osobom. Onaj kojeg Vedran osjeća u sebi i oko sebe. Zid koji ga prati kuda god on krene, zid kojeg nosi svugdje sa sobom, zid kojeg čvrsto brani svojim stajalištima i uvjerenjima.
Da bi progovorio o snazi nematerijalnog , imaginarnog zida, Vedran u prostor postavlja upravo suprotno. Materijalni zid sazidan od blokova. Zid koji zapravo ne pripada tome prostoru, s namjerom da se u interakciji sa publikom, po završetku izložbe, zid u konačnici sruši. Simbolika rušenja zida duboka je, intimna i snažna komponenta rada ovoga autora.

Rođen 02.03.1977.
u Brežicama,Slovenija. Završio
"Srednju ekonomsku školu"
u Slavonskom Brodu. Trenutno
na 1.godini Akademije primijenjenih
umjetnosti u Rijeci.
Srednja ekonomska u Slavonskom Brodu
Student 1. Godine Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci



MERI FILES

"Kad odrastem..."

Rad Meri Files zasniva se na vlastitim unutarnjim previranjima, svijesti o samoj sebi, mislima usmjerenim ka budućnosti i strahovima koje nosi njezina neizvjesnost.
„Kad odrastem…“ je interaktivan rad, a to znači da tek aktivnim sudjelovanjem publike postaje cjelovito umjetničko djelo. Rad je zamišljen u formi „Leksikona“, odnosno bilježnice sa pitanjima i prostorom predviđenim za odgovore. „Leksikon“ je uvezen u korice u koje se uvezuje diplomski rad(plave korice sa srebrnim slovima).
Vizualna kontradikcija, dječjeg i zrelog, koja se očituje u vanjskom i unutarnjem prikazu rada preslikava se na ideju kojom je autorica zaokupljena, tj. njezinim propitivanjem tko ona zapravo jest, a tko bi trebala postati prelaskom" u svijet odraslih".
Meri Files želi napraviti usporedbu sebe sa drugim sudionicima njezinog rada, na takav način da dopusti drugima ulazak u njezinu vlastitu intimu i zahtjeva od njih odgovor na svoja pitanja, ali također prihvaća i mogućnost odsustva istog.
Ona postavlja 22 pitanja(koliko ima godina), ostavljajući prazne, numerirane stranice za „pitanja koja tek dolaze“.

Rođena 19.11.1987. u Puli.
Završila srednju školu"Mate Blažine"
u Labinu. Trenutno 4.godina
Akademije primijenjenih umjetnosti
u Rijeci.
-2008./09. Sudjeluje na Design against fur poster competition
-2009. Sudjeluje na međunarodnom simpoziju arhitekture u Grožnjanu
-2009. Sudjeluje na Svjetskom biennalu studentske fotografije
-2010. Ušla u finale Kreativne studentske radionice CROPAK 2010



PREDGOVOR: Anna Rupenović

MIRELA BOSAK

"Fetiš na dovođenje svog tijela do ekstrema"

Materijal: tkanina, metal, plastika, guma
Dimenzije:
cca 50x35cm po izlošku


Promišljajući o pomodnim predmetima, autorica počinje razmišljati o realnoj funkcionalnosti tih predmeta. Postavlja pitanje koliko daleko seže ljudska težnja za ljepotom i idealom, i je li manifestirana u tolikoj mjeri da je individua spremna do izobličavanja vlastitog tijela. Konkretnije se autorica osvrće na korzete, kao karakterističan modni dodatak određene subkulture. S obzirom da se i sama bavi izradom istih, iz prve joj je ruke jasna funkcija tih odjevnih predmeta – izobličavanje tijela do nezamislivih proporcija, korigiranje fizičkih nepravilnosti radi postizanja iznimne figure.
Sada ih ona izlaže na pomalo sarkastičan način tako da u njih postavlja balone kako bi dobila jednu grotesknu pompoznu figuru koja ironično asocira na žensko tijelo. Još je jednim elementom htjela odmaknuti same korzete od njihove izvorne funkcije, pozabavila se vedrim bojama i jednostavnim dezenima koji podsjećaju na cirkuski kostim. Sada postoji ta nova kiparska forma koja priča novu priču, pakira mračan i fetišistički proizvod u krinku naizgled nevine, lijepe i privlačne forme.
Zaključna je riječ umjetnice da, iako je na površini nešto savršeno i besprijekorno u samoj srži krije se možda sasvim drukčija istina.



KRISTINA PONGRAC

"Maksimalna iskorištenost"


Materijal: kartonske kuije, novinski papir, pleksiglas
Dimenzije:
noćni ormarić - 40x33x86 cm
kuhinjski ormarić - 37x26x90 cm
cvjetni ormarić - 37x26x44 cm


Potaknuta situacijom u kojoj se nalazi, autorica je za istraživanje ovog djela priozvoljno počela razmišljati o prostornim odnosima. Životne su je okolnosti natjerale da izvuče maksimano iz minimalno ponuđenog, kako i sam naziv djela govori. Odlučila je iz vlastite svakodnevnice izdvojiti tri predmeta i izložiti ih kao prostornu instalaciju u namjeri da vjerno prikaže sadašnji životni prostor u sobi studentskog doma. Soba je veličine 11m˛ i namijenjena je suživotu dviju osoba. Autorica osvrće jedan kritički pogled prema cijelom sistemu organizacije prostora, ali i prema slici o najosnovnijim ljudskim potrebama i humanim uvjetima.
Izloženi umjetnički predmeti, osim što su funkcionalni, jesu i kreativno rješenje na naizgled bezizlaznu situaciju. Tri ormarića doslovno prenijeta iz njezine sobe napravljena su uz nikakve troškove od recikliranog materijala. Kako bi autentičnije prenijela dojam sobe – životnog prostora, autorica je izložila objekte u prostor koji je ocrtan bridovima duljine sobe studentskog doma.




ISABELLA BUBOLA

"Saša"

Digitalna fotografija
Dimenzije:
29x21 cm


Intrigirana međuljudskim odnosima, autorica je predstavila djelo koje se bavi osnovnim ljudskim potrebama, pokušajem da se na prvi pogled dokuči individualna ljudska narav i zadiranje u nečiju privatnost.

Izlaže dva para fotografija minimalno korigiranih računalnim programom, jedan dio prikazuje portret osobe i drugi gdje se ista osoba nalazi u svom utočištu, u svojoj sobi, gdje ima svoju intimu.

Postavlja neutralnu fotografiju portreta iz koje je teško išta zključiti, dopuštajući da si svatko dopusti «upoznati» osobu samo na temelju toga, da bi poslije uvela sljedeću fotografiju gdje se osoba nalazi u sobi. Samim time dopušta gledatelju da i sam bude sa subjektom u sobi, ogleda malo oko sebe, primijeti naizgled nevažne detalje koji u biti predstavljaju nekome cijeli svemir. Potrebno je sumirati sve dobivene informacije kako bi se dalje moglo nastaviti istraživanje. Autorica također postavlja i tekstualan opis sobe gdje, opet iz jednog subjektivnog kuta viđenja, navodi sve stvari koje su se u tom trenutku nasumično našle tamo.

Rođena 18.09.1990. u Kranju,
Slovenija. Završila je opću
gimnaziju u Puli. Sad je na
1. god Akademije primijenjenih
umjetnosti u Rrijeci,
smjeru primijenjena umjetnost.
- 2009. pohađa radionicu Fotokreativac.